Tko smo mi?

  Pitanje jako kratko i jasno. A odgovor? Još karći i jasnji "HRVATI"
To je jedan stari europski narod, koji je doselio početkom 7.stoljeća na prostor između Drave i Jadranskog mora.
Kršćanstvo su prihvatili od 7. do 9. stoljeća. Najstariji hrvatski kršćanski spomenik je Krstionica kneza Višeslava oko 800. godine poslije Krista. Prvo međunarodno priznanje hrvatske države bijaše 7.06.879. pismom pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru. 925. godine okrunio se prvi hrvatski kralj - Tomislav.
Hrvati imaju i svoje slavensko pismo - Glagoljicu.

  Poslije pogibije kralja Zvonimira na Ninskom polju 1089. godine, hrvatska država gubi svoju cjelovitost i samostalnost.
Posljednji hrvatski kralj Petar Svačić poginuo je na gori Gvozdu 1097. godine, a 1102. godine ma|arski kralj Koloman postao je i hrvatski kralj. U 16. stoljeću Hrvatska ulazi u sastav Habsburške monarhije . A hrvatske zemlje Bosnu i Hercegovinu su zauzeli Turci 1463. odnosno 1482. godine i vladaće do 1878. godine a poslije će biti pripojene Austrougarskoj monarhiji.

   Nemože se pričati o Hravtskoj Katoličkoj Misiji a da se ne spomene hrvatski čovijek, koji bijaše ekonomski i politčki emigrant diljem svijeta i to odmah poslije rođenja.

Nema kontinenta a da na njemu ne živi i naš hrvatski čovijek.

Mi govorimo o trećoj i četvrtoj generaciji naših iseljenika a zapravo trebalo bi govorit o raseljavanju našeg Hrvatskog naroda, od dana gubitka svoje držve u 11 i 12 stoljeću pa do sezonskih radnika u Evropi posebno u Švicarskoj u devedesetim godinama našeg stoljeća.

   Ipak najveše raseljavanje bijaše dolaskom osmanlijske vlasti u 15. stoljeću na balkanski prostor. Pribojavamo se da nebudemo tjelo nagnuto kroz prozor većom polovicom, jer tada nećemo moći pisati povjest. A nalazimo se na kritičnoj točci, jer je tek nešto malo više od četiri i pol milijuna Hrvata u svojoj domovini a preko tri milijuna su razasuti po cijelom svijetu. 
Nša Crkva je uvidjela, posebice šezdesetih godina ovoga stoljeća da treba ići za svojim vjernicima ipomći im da sačuvaju ono što pripada našem kršćanskom i narodnom biću.